Sekirom po bodove

Photo: Stock

Prijatelji sporta i krvavog pira u Federaciji BiH priredili su domaćoj i svetskoj fudbalskoj javnosti nesvakidašnju nogometnu utakmicu koja je, samo zahvaljujući brzini igrača i sudaca, završila u sportskoj rubrici umesto u Crnoj hronici

Photo: Stock

Kako se odvijala utakmice Prve lige FBiH Omladinac - Čapljina (1:1), u kojim minutima su padali golovi i kada je iskrsla iznenadna šansa da popadaju i neke glave, javlja bosanski portal Relax Livno u sportskoj reportaži pod naslovom: “Sudac bježao dva kilometra pred razularenom ruljom”.

“Utakmica 14. kola Prve lige FBiH odigrana u Mionici prethodne nedjelje”, piše Relax Livno, “nije donijela fizički napad samo na predstavnike gostiju, nego i suce, od kojih je posebno strašna priča glavnog arbitra susreta Drage Tabaka iz Tomislavgrada, koji je potpuno nezaštićen spas tražio bijegom izvan stadiona.”

“Od samog dolaska na stadion domaćini na čelu s direktorom Miralemom Kamberovićem i šefom osiguranja Huseinom Hurjakovićem su nam dali do znanja da će biti nereda u slučaju da Omladinac ne pobijedi, a za koje oni neće odgovarati. A na početku utakmice jedan igrač mi je rekao da će tako biti bez obzira kako se utakmica završi”, ispovedio se sudija Drago Tabak.

Prema njegovim navodima, neki naizgled sitni detalji uoči utakmice, po koji zakrvavljeni pogled ili blesak hladnog oružja u ruci, nagoveštavali su da bi, sportski rečeno, nastupajući događaji mogli da izađu iz okvira fer-pleja: “Oko terena je bilo dosta ljudi koji su bili naoružani noževima, palicama, sjekirama. Već oko 15. minute sam tražio da se oni odmaknu, jer su vršili pritisak na prvog pomoćnika Berislava Vrdoljaka iz Livna. Moje težnje su bile objektivno suđenje, ali kada sam vidio da mi je 'glava u torbi', bio sam naklonjen domaćinima”, priznao je sopstvene slabosti sudac Tabak, očito preopterećen biološkim opstankom.

“Oni su bili glavni poticatelji svih nereda”, nastavio je da se pravda sudija, “i već oko 70. minute direktor Omladinca Kamberović je otvorio ulaz s tribina stadiona i dopustio navijačima da dođu pred svlačionicu, gdje su nas čekali poslije utakmice. Po mojoj procjeni bilo ih je oko 200. S centra terena prvi su po okončanju meča krenuli nogometaši Čapljine koje su domaći, prema svjedočenju Tabaka, “odmah napali pred svlačionicom.”

Brzina je presudna: Sudije u bekstvu

Photo: Stock

Ne prepoznajući razliku između muške i grube igru, sudija je sve pogrešno razumeo: “Vidio sam trenera i jednog igrača Čapljine krvave na zemlji. U tom kaosu je pet – šest policajaca koji su ostali s nama sucima krenulo prema svlačionici. Uz nas je ostao samo jedan pa je to navijačima bila prilika za napad”.

O fudbalsko-koljačkoj ofanzivi na vrat protivnika izdvojeno mišljenje imao je i drugi pomoćni sudija Bonislav Perković iz Tomislavgrada, bar do trenutka kada je onesvešćen rezantnim udarcem palicom: “Neki od navijača su pozivali da me ne diraju, dok su drugi prijetili da će 'ubiti ustašu'. Osjetio sam da sam moram spašavati živu glavu, pobjegao sam na suprotnu stranu od svlačionice i izvan stadiona.” Na travnatom terenu ali i oko njega, po vremenu idealnom za nasilje, udarce su dobili i prvi pomoćnik Berislav Vrdoljak.

“Mislio sam da će pedesetak navijača koji su me progonili odustati kada izađem izvan stadiona, ali su nastavili. Trčao sam otprilike dva kilometra kroz šumu, stigao do nekih kuća, gdje me jedna gospođa sklonila u šupu. Na isto mjesto su stigli i progonitelji, ali su usmjereni na krivi trag. Ta gospođa im je rekla da sam otrčao dalje. Njen muž me je kasnije uveo u kuću gdje nije dopustio da uđu napadači, koji su se ponovno pojavili sumnjajući da sam tu. Kontaktirao sam policiju i nakon nekih dva sata ispraćen iz Mionice”, ispričao je sudija Tabak, fudbalski begunac koji bi mogao zahvaliti Svevišnjem što pomenuta gospođa nije ljubiteljka dobre, stare osvete – najvažnije sporedne stvari na svetu.