Pirati sa Jadrana

Udarna medijska priča ljetne sezone – slučaj jahte El Bosco V koju je Carinska uprava Hrvatske zaplijenila u rujnu 2010, tražeći od Željka Mitrovića, vlasnika Televizije Pink, da plati dva milijuna eura carine i takse – po mnogo čemu je paradigma one državne politike koja u nautičkom turizmu već godinama vidi jedinstvenu priliku da rigoroznim kaznama vlasnicima plovila, kršeći domaće i međunarodne zakone, efektno popuni budžet

Po broju završenih i nezavršenih sporova oko brodica i jahti, o čemu je obavještena i Svjetska Carinska Organizacija (World Customs Organisation), Hrvatska je mediteranski rekorder: prošle godine bilo je preko 50 predmeta u postupku, a većina njih sporna je upravo zbog drakonskih kazni, nepoznatih, recimo u Francuskoj, gde desetine tisuća plovila nema takvih problema kao na Jadranu.

Prošle godine je najviše bilo carinskih postupaka protiv sezonskih skipera koji voze jahte stranaca, iako je vlasnik bio na brodu. Na taj način, umjesto da plati skiper, uvijek je vlasnik platio da izbjegne neugodne situacije sa skiperom. Možete si zamisliti kada skiper, čija je plaća mjesečno cca eura 1.000, dobije nalog od carine da plati 300.000 eura i više - za brod koji nije njegov! A to se upravo dogodilo ljudima koji su radili na jahti El Bosco V: njima je Carinska uprava Hrvatske uručila rješenje po kojom bi – na osnovu carina i poreza – morali da plate više od dva milijuna eura! O tom slučaju, mnogo detaljnije u nastavku ovog dosijea.

Budući da je vrag odnio šalu, nekoliko velikih odvjetničkih firmi iz Hrvatske već su se, pod pritiskom sve većeg broja klijenata, specijalizirale za „nautičko pravo“ i borbu sa Carinskom upravom Hrvatske; zahvaljujući ljubaznosti advokatskih kancelarija iz Zagreba, Splita i Dubrovnika, kao i našim suradnicima iz Hrvatske, čitaocima e-novina predstavićemo par slučajeva koji su ili u toku, ili su već okončani – a koji precizno ilustruju mentalitet državnih činovnika u Carinskoj upravi, alergičnih na imućne vlasnike plovila, dovoljno naivne da poveruju da se slobodno mogu voziti hrvatskim morem. Prvo i prije svega: korištenje plovila na Jadranu uređeno je međunarodnom Konvencijom o privremenom uvozu, čije su potpisnice sve europske zemlje i veći dio ostalih zemalja svijeta. Konvencija omogućava da osoba dolazi sa prometnim sredstvom u zemlju domaćina i da na graničnom prijelazu ne treba platiti carinu i druge poreze jer koristi prometno sredstvo za svoj boravak u toj zemlji domaćina. Uvjeti iz Konvencije su: 1. Da je korisnik ili vlasnik nerezident od zemlje domaćina 2. Da je prometno sredstvo legalno registrirano u drugačijoj zemlji od domaćina u skladu sa njihovim propisima 3. Da se koristi u privatne svrhe. Konvencija je, dakle, kratka i jasna; ali, da bi sve bilo komplikovanije (čitaj: podložno interpretaciji), Hrvatska je donela Uredbu o provedbi Carinskog zakona čijih su nekoliko članova (Član 268 i Član 269) u direktnoj koliziji sa uvjetima Konvencije. Kako to u hrvatskoj carinskoj praksi izgleda, vidi se u nekoliko praktičnih primjera.

SLUČAJ AUSTRIJSKOG REZIDENTA: Plovilo je registrirano pod zastavu Gvineje Bisao, odnosno registrirano je na teritoriju različitom od teritorija privremenog uvoza. Vlasnik plovila je hrvatski državljanin s prebivalištem u Republici Austriji, dakle, ima prebivalište na teritoriju izvan teritorija privremenog uvoza, odnosno teritorija Republike Hrvatske. Vlasnik je isto tako prijavljen u Republici Hrvatskoj, ali budući da dulje od 183 dana boravi van Republike Hrvatske, smatra se rezidentom Republike Austrije. Carinarnica je u carinskom postupku zanemarila činjenicu da se radi o austrijskom rezidentu te je rješenjem iz prosinca 2004. godine odredila da je vlasnik dužan platiti 130.000 EUR na ime carine i poreza. Žalba je odbijena u svibnju 2005. godine, a upravna tužba Upravnom sudu odbijena u ožujku 2009.

SLUČAJ SA SRETNIM ISHODOM: Plovilo pod zastavom Sjedinjenih Američkih Država, u vlasništvu je trgovačkog društva iz SAD. Osoba koja je plovilo koristila je austrijski državljanin sa prebivalištem u Austriji od 1994. godine, ali je od 1974. godine pa do odlaska u Austriju imao i prebivalište u Republici Hrvatskoj. Osoba je plovilo koristila na temelju punomoći vlasnika trgovačkog društva vlasnika broda. Iako je prvostupanjskom tijelu dostavljena opsežna dokumentacija o činjenicama (uvjerenje o boravištu, ugovor o kupoprodaji kuće u Beču, potvrde svjedoka da čovjek živi i radi u Austriji), sud je prihvatio argumente Carinske ispostave i naložio da državljanin Austrije plati preko 100.000 eura za carinu i poreze. Srećom, nakon žalbe, drugostupanjsko tijelo ukinulo je prvostupanjsko rješenje nadležne Carinska ispostave, te obustavilo carinski postupak.

SLUČAJ NESREĆNOG ZETA: Opet je u pitanju plovilo pod austrijskom zastavom. Vlasnik plovila je državljanin Republike Austrije i Republike Hrvatske, ali austrijski rezident, čija se kćer, Austrijanka, udala za hrvatskog zeta. U svojoj naivnosti, bračni par jahtom odlazi na bračno putovanje hrvatskim Jadranom. Međutim, usledila je akcija Carine, plovilo je privedeno u marinu i – pokrenut je postupak protiv zeta! Iako je Carinarnica u upravnom postupka znala za činjenicu da zet nije vlasnik plovila, da je isti hrvatski državljanin, a da je austrijski državljanin, njegov tast, vlasnik plovila. Carinarnica je smatrala da je zet sam uplovio u teritorijalne vode Republike Hrvatske, iako zajedno s kćerkom vlasnika, da je isti (zet) pokrenuo postupak privremenog uvoza uz potpuno oslobođenje od plaćanja carine sukladno Anexu C Konvencije o privremenom uvozu, a istodobno (zet) nije ispunio sve uvjete koje Anex propisuje. Prvostupanjsko rješenje Carinarnice doneseno je u kolovozu 2005. godine, te je zetu naloženo da plati iznos od 150.000 EUR, za poreze i carinu, žalba je odbijena rješenjem drugostupanjskog tijela u studenom 2005. godine, a upravna tužba odbijena prosinca 2005.  Upravni sud Republike Hrvatske je odbio žalbu krajem listopada 2008. godine, dok je Ustavna tužba odbačena u lipnju 2010. godine. Protiv nesrećnog zeta pokrenut je ujedno i prekršajni postupak, koji je obustavljen, iz razloga što je prekršajni sud Carinske uprave utvrdio kako u ovom slučaju nema carinskog prekršaja.

Pitanje glasi: budući da se radi o prvom nasljednom redu (otac vlasnik plovila), zašto zet mora platiti carinu i porez, odnosno zbog čega se isti smatra osobom koja pokušava uvesti plovilo u teritorijalne vode Republike Hrvatske?

SLUČAJ KOMUNALNE LUČICE: Plovilo pod austrijskom zastavom u vlasništvu austrijske leasing kuće, koristio je BiH državljanin, rezident u Bosni i Hercegovini. Carina je protiv njega pokrenula postupak radi naplate carine i poreza jer je parkirao jahtu „više dana u komunalnoj lučici“,  što je navodno zabranjeno i smatra se carinskim prekršajem. Nigdje na službenim stranicama nadležnog Ministarstva nema upozorenje da se plovilo ne smije zaustaviti i vezati na više dana u komunalnim lukama. Postupak je u tijeku, još uvijek nije doneseno prvostupanjsko rješenje nadležne carinske službe. Pitanje: ako je prekršen zakon, zašto se ne kažnjava komunalna općinska uprava koja naplaćuje i prihvaća brodove stranih registracija, nego se želi oduzeti odnosno naplatiti carina od vlasnika plovila koji nije upozoren da je parkiranje jahte „u komunalnoj lučici“ prekršaj?

SLUČAJ ODUZETE JAHTE: Hrvatska firma je ekskluzivni distributer plovila strane marke u Republici Hrvatskoj, te za jugoistočnu Europu. Domaća firma dobavlja plovilo direktno od stranog proizvođača plovila kako bi isto prodalo drugoj stranoj firmi za obavljanje djelatnosti iznajmljivanja plovila. Uredno je Carinskoj upravi podnesen zahtjev za uvoz na temelju djelatnosti, a bez plaćanja carine i trošarine, uz što je dostavljena i opširna dokumentacija za plovilo.

Nakon podnošenja zahtjeva odobrenje nije stiglo, već je plovilo privremeno oduzeto na 15 dana, bez da je o istom obavješten vlasnik plovila, odnosno distributer, te zbog navedenog postoji opasnost da hrvatska firma izgubi klijenta zainteresiranog za kupnju i samim time pretrpi značajan financijski gubitak. Navedenim plovilom je legalno raspolagano u Republici Hrvatskoj, te ne postoji zakonska prepreka da se plovilo ne uveze po posebnim uvjetima sukladno čl. 206 b st. 16. Uredbe za provedbu Carinskog zakona, odnosno bez naplate carine i trošarine, a za potrebe iznajmljivanja. Carinski postupak je u tijeku i još uvijek nije donesena prvostupanjska odluka Carinskog tijela. No, ovaj put Carinarnica oslobađa plovilo, jer da nisu utvrdili niti carinski prekršaj niti drugu povrfedu carinskog ili poreznog zakona.

SLUČAJ JAHTE EL BOSCO V

Kako to obično biva na ovim balkanskim medijskim prostorima, priča o zapleni jahte Željka Mitrovića pretvorila se u priču o Željku Mitroviću i Televiziji Pink; umešala su se čak i strukovna novinarska udruženja iz Srbije (UNS, NUNS) reagirajući na Mitrovićevu izjavu da će, zbog otimanja njegove imovine, eliminirati hrvatske izvođače sa TV Pink. Nijedan medij iz Hrvatske ili Srbije nije svojim potrošačima objasnio o čemu je zaista riječ u ovom bizarnom slučaju; recimo, da je ono što se dogodilo Mitroviću samo kontinuitet u radu Carinske uprave Hrvatske, te da je u nizu kažnjenih vlasnika jahti na hrvatskom moru  – Mitrović najveća carinska lovina! Zaboravlja se, na primer, da Željko Mitrović još od 2003. svoja plovila (promenio ih je tri) drži u hrvatskim marinama, da svih tih godina nikakvih problema nije imao, da je čak u intervjuima za hrvatske medije izjavljivao da se u Hrvatskoj osjeća „kao kod kuće“. Što se to u Hrvatskoj promjenilo, pa su danas na meti – vlasnici plovila?

Mnogi sugovornici e-novina objašnjavaju da je neke Carinske uprave Hrvatske postala „odmetnuta tijela“, državni organ koji nikom ne odgovara za svoje postupke; sulude uredbe su specijalitet Carine – recimo, na Upravnu tužbu vlasnika jahte predviđeno je da se odgovori u roku „od dve do tri godine“! Evo šta za e-novine kaže odvjetnik iz Dubrovnika, specijalizovan za „nautičko pravo“ i procese koje pokreće Carina: - U dijelu javnosti stvoreno je uvjerenje kako nautički turizam ne treba Hrvatskoj, kako su stranci, naročito Rusi i Srbi, sa svojim jahtama, bahati i samim tim nepoželjni, jer uglavnom borave u Crnoj Gori gdje je gorivo jevtinije, gdje je vez za jahtu jevtiniji, a u Hrvatsku dolaze zbog samopromocije, gledajući da što manje potroše. Na udaru su naročito hrvatski gastarbajteri koji su rezidenti Njemačke, Austrije ili SAD, međutim Carina ih dalje vodi kao hrvatske državljane koji pokušavaju da u domovinu „švercaju“ plovilo, mada je i idiotu jasno da to nije istina. Nažalost, sprega hrvatskog sudstva i Uprave carine rezultira skandaloznim presudama. Kao da se želi reći: van iz Hrvatske, nitko nam ne treba! Kako to u praksi izgleda, vidi se praktično na primeru „otmice“ jahte El Bosco V.     

SLIJED DOGAĐAJA:  

14.09.2010: Ulaz u teritorijalne vode Republike Hrvatske, te prijavljivanje ulaznoj carinskoj kontroli u Cavtatu u skladu sa Konvencijom u privremenom uvozu, Anex C. Na brodu se nalazi Zoran Obradović sa suprugom, djecom i prijateljima. Svi su bili upisani u Popis putnika. Zoran Obradović je suvlasnik firme El Bosco Limited iz Gibraltara koja je vlasnik broda m/y El Bosco. Na plovilu je bila profesionalna posada (kapetan i 3 člana posade – svi državljani Hrvatske), a koja se nalazi u stalnom radnom odnosu u hrvatskom društvu El Bosco d.o.o. čiji je vlasnik El Bosco Limited iz Gibraltara. Njihova isključiva funkcija je briga oko broda, upravljanje brodom i održavanje.

24.09.2010: Rješenjem Carinske uprave, Carinarnice Dubrovnik pod carinski nadzor stavljeno je plovilo EL BOSCO V radi sumnje da je El Bosco d.o.o. uvezao protivno Carinskom zakonu, odnosno da je hrvatska firma vlasnik plovila koji se bavi „crnim charterom“.

29.09.2010: Carinska uprava, Carinarnica Dubrovnik, donosi prvostupanjsko rješenje kojim utvrđuje poreznu i carinsku obvezu EL BOSCO d.o.o., iz Splita, u iznosu od 14.040.619,34 kn.

15.10.2010: EL BOSCO d.o.o., iz Splita, podnosi žalbu na gore navedeno prvostupanjsko rješenje Carinske uprave, Carinarnice Dubrovnik

23.12.2010: Rješenjem Carinske uprave, Središnjeg ureda odgođeno je plaćanje dospjelih obaveza određenih rješenjem Carinske uprave, Carinarnice Dubrovnik od dana 29.09.2011. godine

08.02.2011: Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak je donijela drugostupanjsko rješenje kojim je potvrđeno rješenje Carinske uprave, Carinarnice Dubrovnik od dana 29.09.2010. godine

15.03.2011: Carinska uprava, Carinarnica Dubrovnik je donijela rješenje kojim je društvu EL BOSCO d.o.o. oduzeto predmetno plovilo te je carinski dug otpisan.

23.03.2011: EL BOSCO d.o.o. (HR) podnosi upravnu tužbu Upravnom sudu

23.03.2011: EL BOSCO LIMITED  (Gibraltara)  podnosi upravnu tužbu Upravnom sudu kao zainteresirana osoba jer smatra da je brod njezino vlasništvo

04.04.2011. EL BOSCO d.o.o., iz Splita podnosi žalbu na prvostupanjsko rješenje  kojim je društvu EL BOSCO d.o.o. iz Splita oduzeto predmetno plovilo.

04.04.2011: EL BOSCO LIMITED (Gibraltar) podnosi žalbu na gore navedeno prvostupanjsko rješenje Carinske uprave, Carinarnice Dubrovnik od dana 15.03.2011. godine kojim je društvu EL BOSCO d.o.o. iz Splita oduzeto predmetno plovilo.

04.04.2011: EL BOSCO d.o.o., iz Splita podnosi zahtjev za odgodom ovrhe rješenja Carinske uprave radi oduzimanja plovila

28.04.2011: Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak donosi rješenje kojim se odbijaju žalbe EL BOSCO d.o.o., iz Splita, te EL BOSCO LIMITED iz Gibraltara od dana 04.04.2011. godine radi oduzimanja plovila

05.05.2011: EL BOSCO LIMITED (Gibraltara) priprema tužbu protiv RH, a prije toga podnosi Općinskom državnom odvjetništvu zahtjev za mirnim rješavanjem spora

23.05.2011: EL BOSCO LIMITED  (Gibraltar) o carinskom postupku i nepravilnostima u primjeni Konvencije o privremenom uvozu obavještava Europsku komisiju, Glavni ured za poreze i carine

24.05.2011: Carinska uprava, Carinarnica Dubrovnik donosi rješenje kojim se odbija zahtjev za odgodom ovrhe rješenja Carinske uprave, Carinarnice Dubrovnik od dana 15.03.2011. godine

10.06.2011: EL BOSCO LIMITED iz Gibraltara o carinskom postupku i nepravilnostima u primjeni Konvencije o privremenom uvozu obavještava Svjetsku carinsku organizaciju, Administrativno vijeće Istambulske konvencije

26.07.2011: EL BOSCO LIMITED iz Gibraltara podnosi Carinskoj upravi, Carinarnici Dubrovnik prijedlog za obnovu postupka, te zahtjev za odgodom dražbe zakazane za dan 17.08.2011. godine

02.08.2011: EL BOSCO LIMITED iz Gibraltara podnosi zahtjev Carinskoj upravi,  zahtjev za obrazloženjem oglasa za prodaju predmetnog plovila objavljenog od strane Carinarnice Dubrovnik

Objašnjenje za čitaoce:

*El Bosco Limited, trgovačko društva iz Gibraltara; Suvlasnici su: Željko Mitrović, Zoran Obradović i Milica Mitrović; Direktor:  Željko Mitrović. Imovina društva: motorna jahta Sunseeker 105, god. prozvodnje 2003 - kredit NLB leasinga.

*El Bosco d.o.o. trgovačko društvo iz Splita; Vlasnik: El Bosco Limited iz Gibraltara (100%); Direktor: Ana Vladava mag.ius. iz Splita (domaćica na brodu); Imovina društva: ništa;

*M/Y El Bosco V, brod pod zastavom Gibraltara; Vlasnik: El Bosco Limited iz Gibraltara; Kapetan: Saša Škorić, dipl.ing pomorstva iz Splita, zaposlenik El Bosco d.o.o.

ADIO, LOGIKO: Ako pokušamo da prepričamo i objasnimo odluku Carine – u najkraćem bi se sve svelo na sledeći problem. Naime, kako bi obezbedio redovno održavanje jahte, Mitrović je u Hrvatskoj osnovao firmu El Bosco d.o.o. trgovačko društvo iz Splita kojoj je svakog mjeseca uplaćivao 25 tisuća evra za plaće, socijalno i zdravstveno osiguranje zaposlenih, te poreze državi Hrvatskoj. Po interpretaciji Carine, nije zakonito da „domaća firma“ opslužuje brod u vlasništvu stranog državljanina; Carina smatra – u ovom slučaju – da je baš to poduzeće vlasnik plovila, odnosno, apsurdno, da su kapetan i domaćica broda vlasnici jahte El Bosco V! Njima je i upućeno riješenje da plate dva milijuna evra carine i poreza!

Da je, nekim slučajem Mitrović firmu za radnike registrirao u inozemstvu, umjesto u Hrvatskoj – sve bi bilo ok. Država ne bi primala novce od Mitrovića, ali bi forma bila zadovoljena. Ovako, sumanuto je objašnjenje da Željko Mitrović, Zoran Obradović i Milica Mitrović, u stvari, nisu vlasnici jahte, već je to malo poduzeće koje je osnovao i finansirao sam Mitrović!

Ipak, šampion besmisla je Ministarstvo financija, preciznije Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak, povodom žalbe trgovačkog društva El Bosco d.o.o. iz Splita. Ono što su osobe iz Službe napisale – ostaće u istoriji besmisla upisano zlatnim slovima apsurda.

GREATEST SHITS:  

* Prilikom prijave vlasnik plovila mora predočiti, između ostalih isprava, odgovarajuću ispravu ili potvrdu izdanu od stranog nadležnog tijela, kojom se dokazuje da je plovilo upisano u upisnik plovila države pripadnosti. Kako je naprijed navedeno, odredbama članka 5. Aneksa C propisani su uvjeti za privremeni uvoz prijevoznih sredstava za privatnu uporabu, tako da se kumulativno određuju uvjeti što vrijede za registraciju i uporabu prijevoznih sredstava, a u cilju da se onemogući domaćim osobama izbjegavanje plaćanja carine i poreza, tako što će u inozemstvu registrirati kupljena prijevozna sredstva.

* Carinski je dužnik u konkretnom slučaju domaća tvrtka EL BOSCO d.o.o. iz Splita koja je dana 1.6.2010 g. sklopila sa stranom tvrtkom EL BOSCO Limited iz Gibraltara ugovor o davanju usluga u nautičkom turizmu i u tu svrhu preuzela plovilo. Saša Škorić je zaposlenik carinskog dužnika tj. žalitelja s kojim je kao skiper zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Iz spisa predmeta (potvrda o položaju tvrtke EL BOSCO Limited iz Gibraltara ovjerene po notaru u Gibraltaru) proizlazi da je jedini direktor strane tvrtke EL BOSCO Limited iz Gibraltara Željko Mitrović, dok je u točki 9. navedene Potvrde navedeno da direktor ima sva prava u upravljanju tvrtkom te da se ta prava ne odnose na članove trgovačkog društva, pa je žalbeni navod da je na plovilu bio Zoran Obradović bez utjecaja u konkretnom slučaju.   

* Neosnovano je žaliteljevo citiranje članka 7. stavak 1. točka (b) Aneksa C Konvencije o privremenom uvozu u prilog mogućnosti da domaće osobe mogu upravljati stranim prijevoznim sredstvima za privatnu uporabu. Naime, tu odbredbu, kako je obrazloženo u Konvenciji, država potpisnica može, ali ne mora dopustiti.

* Nesporno je da je žalitelj (domaća tvrtka EL BOSCO d.o.o. iz Splita) s vlasnikom plovila stranom tvrtkom EL BOSCO Limited zaključio ugovor kojim domaća tvrtka preuzima brod radi davanja usluga u nautičkom turizmu. Neosnovan je žalbeni navod žalitelja da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer u postupku nije saslušan Željko Mitrović. Naime, u postupku je temeljem priložene dokumentacije te izjave Saše Škorića, kao zapovjednika plovila, činjenično stanje utvrđeno u potpunosti pa nije bilo potrebno saslušavati predstavnika tvrtke EL BOSCO Limited kao ni Željka Mitrovića.

*Netočan je žalbeni navod da je na plovilu uvijek bio jedan od suvlasnika strane tvrtke. Iz dostavljenih popisa posade i putnika vidljivo je da većinom nitko od navedenih suvlasnika nije bio na brodu. Boravak nekog od suvlasnika na plovilu nije od utjecaja u ovom predmetu. Naime, plovilo je predano domaćem trgovačkom društvu radi davanja usluga u nautičkom turizmu i to trgovačko društvo plovilom upravlja putem svojih zaposlenika. U takvim okolnostima nije od utjecaja nazočnost nekog od suvlasnika na plovilu jer se domaćoj tvrtki za pružanje usluga plaća mjesečni novčani iznos bez obzira nalazi li se na plovilu netko od suvlasnika plovila ili treće osobe.

ODVJETNIČKE REAKCIJE: Svako od hrvatskih advokata koji je upoznat sa objašnjenjima iz Ministarstva financija – u razgovoru za e-novine smatra da je ovakova odluka ruganje pravu i kršenje svih svjetskih Konvencija.

- Ovdje nije u pitanju Željko Mitrović – reći će jedan od uglednih odvjetnika iz Zagreba, tražeči da mu ne pominjemo ime jer je u procesu za tri svoja klijenta oko oduzimanja plovila. – Riječ je o državi koja nacionalizira tuđe jahte, prodaje ih na dražbi i tako puni svoj budžet. Činjenica da Upravni sud riješava te sporove u u roku od nekoliko godina, jasno govori da nešto duboko nije u redu sa hrvatskim zakonima. Ako je Mitrović i nezakonito zaposlio hrvatsku posadu, novčana kazna je jedino meritorna u ovom slučaju, ali zbog povrede mirovinskog osiguranja. Oduzeti mu jahtu i ponuditi na dražbu, a da pritom na dražbi mogu učestvovati samo građani Hrvatske – diskriminacija je protu svih europskih zakona. Da je sve još luđe, budući kupac opet mora platiti carinu i poreze, mada je jahta oduzeta – jer skiper i direktorica nisu platili dva milijuna eura za te isate carine i poreze. Znači, carina i porezi se dvaput računaju, a da ne govorimo o hipoteci za jahtu. Tko će sad isplaćivati rate za leasing?

Osim toga, leasing društva, koje nije bilo službeno obavešteno o tom događaju, utvrđuje da Carinarnica Dubrovnik prilikom prodaje jahte nije napisala da postoji hipoteka na brodu i da se prvo mopra naplatiti kreditor, a tek sa ostatkom Carina.To je direktno u sukobu sa Konvencijom o pomorskim privilegijama i hipotekama potpisana u Ženevi 1993, a sve je to inkorpirano u Pomorski Zakonik RH iz 1994.godine.

Odvjetnik Mario Nobilo koji je Mitrovića zastupao na početku ove afere, kaže da u trenutku zapljene Mitrović nije bio na brodu, ali da je među putnicima bio jedan od jednako vrijednih suvlasnika gibratalrske tvrtke, vlasnice broda. Stoga, tvrdi Nobilo, nije u potpunosti točno da je brod plovio bez vlasnika. Posadu broda zaposlenu u hrvatskoj tvrtki unajmila je tvrtka vlasnica broda sa Gibraltara. To je antipropaganda nautičkom turizmu. Ako su već ocijenili da je El Bosco u prekršaju, brod su trebali vratiti u Crnu Goru, a ne ga pustiti da uđe u hrvatsko more i onda ga zaplijenti i izreći mu kaznu – objašnjava Nobilo.

Čitav slučaj se iz Hrvatske ovih dana pomjerio ka Bruxellesu i Strasbouru: odvjetnici Željka Mitrovića u procesu su upoznavanja europskih zvaničnika sa otimanjem jahte El Bosco V; sa slučajem je u detalje upoznata Svetska Carinska Organizacija; nekoliko ad hoc Udruženja vlasnika jahti sa Mediterana alarmiralo je svoje članove da se „paze ako idu u Hrvatsku“; nemački i austrijski tisak već je objavio „iskustva“ svojih građana sa hrvatskim nautičkim turizmom i tamošnjom Carinom.

Pirati sa Jadrana zasad šute i čekaju da prodaju EL Bosco V. Svaka priča o malverzacijama hrvatske carine čini ih još više nervoznim: neće biti čudo ako se do kraja turističke sezone ne oduzme još nekoliko atraktivnih jahti. Valja popuniti budžet i dokazati svoju hrvatsku pravovjernost! Za jahtu spremni, rekli bi na Carini!