Otpadnik od Hrasta: Miroslav Tuđman, imela

Photo: nacional.hr

Razgovor Hrasta Lužnjaka i Hrasta Kitnjaka o pristupanja Miroslava Tuđmana HDZ-u, ili kako je šef svih hrvatskih žbira na koncu postao hrvatski žir

Photo: Dragan Kujundžić

Subota, 12.11.2011.
Zadnja pošta Golubić
Poredali se oni jedanaestoga dana u jedanaestome mjesecu jedanaeste godine ovoga milenija, točno u jedanaest sati, pred crkvom sv. Stefana u Golubiću. Kao da su ozbiljno shvatili riječi Damira Krstičevića s one presice umirovljenih generala, održane u znak potpore HDZ-u, na kojoj je Vitez od Mrkonjić Grada kazao da "hrvatski časnici i branitelji žele biti temelj i pokretačka snaga hrvatskog društva" i da "ne vidi razloga zašto branitelji danas ne bi mogli upravljati posrnulim poduzećima" I baš kao da su posrnulo poduzeće zvano Pravna država Hrvatska d. d. odlučili uzeti u svoje ruke.

Poredali se pripadnici Koordinacije braniteljskih udruga grada Knina pokraj spomenika podignutog u znak sjećanja na mještane Golubića stradale u ratovima od 1991. do 1995. i održali svoju press-konferenciju, točno kad se kalendarskim jedanaesticama pridružila i jedanaesta ura, i kad je istekao njihov ultimativno zadani rok da spomenik bude uklonjen. Zahtijevali su kninski veterani da se u tom roku ispoštuje odluka Pravne države Hrvatske d. d. zastupane po građevinskoj inspekciji, koja je prije više od mjesec dana procijenila da je ploča s imenima 34 poginula mještana Golubića bespravno postavljena, te da se daljnji radovi na njemu moraju obustaviti, nakon čega je i revni Tomislav Karamarko zabranio održavanje komemorativnog skupa na kojemu je spomenik trebao biti otkriven.

Kninski branitelji su spomenik proglasili četničkim, agresorskim i okupatorskim zato što su na njemu pročitali i tri-četiri imena poginulih u uniformi Martićeve paravojske, pa su obitelji poginulih, čije je udruženje i podiglo tu spomen-ploču dimenzija metar puta metar, odlučile ukloniti uklesani spisak stradalih i zamijeniti ga natpisom koji podsjeća na sve poginule, bez spominjanja imena i prezimena. Ali ni to nije odvratilo kninske veterane od inzistiranja na bezuvjetnom uklanjanju spomenika, odnosno – kako bi to Pravna država Hrvatska d. d. formulirala – objekta izgrađenog bez potrebnih dozvola. Stoga su dali rečeni ultimatum, da bi po njegovu isteku, u ime pravnosti, pred pravoslavnom crkvom u Golubiću sazvali press-konferenciju čije održavanje – u ime pravnosti, također – nisu prijavili nadležnoj policijskoj upravi.

No, ne treba kninskim braniteljima zamjeriti na tom formalno-pravnom propustu što su načela Pravne države Hrvatske d. d. promovirali na skupu održanom bez potrebnih dozvola. Njima je važno da su iz porte golubićke crkve mirno i dostojanstveno poručili kako od nadležnih službi očekuju da, u skladu s odlukom građevinske inspekcije, uklone spomenik.

A čitavo hrvatsko društvo – kojemu su branitelji, sukladno Krstičevićevoj inicijativi, postali pokretačka snaga – treba im biti zahvalno što će njihovo dizanje buke oko spomenika u Golubiću posve sigurno nagnati Pravnu državu Hrvatsku d. d. da istraži i obznani okolnosti pod kojima su 34 njezina državljanina – kako ona tri-četiri Martićeva soldata, tako i onih tridesetak civila, uglavnom staraca i žena – izgubili živote. Pa da onda saznamo i stvarne razloge zbog kojih nije dopustivo da za tim pokojnicima ostane bilo kakav kameni spomen, pa makar i u crkvenoj porti u opustjelom selu.

Da neko ime s uklonjene ploče ne bi proganjalo svoga ubojicu? Ili da Pravna država Hrvatska d. d. ne bi osjećala nelagodu zbog neažurnosti svoga knjigovodstva smrti?

Ponedjeljak, 14.11.2011.
Savjet u glavu!

Mudro je od Jadranke Kosor što se sjetila osnovati Savjet predsjednice HDZ-a. I svake je hvale vrijedno što je pozivajući k sebi uglavnom prekaljene mislioce, poput Zdravka Tomca, Zvonimira Šeparovića, Ivana Aralicu, Miroslava Tuđmana i Dubravka Jelčića, pokazala kakav joj profil savjetodavaca treba.

Najznačajnijim od svega čini mi se to što se predsjednica HDZ-a ne namjerava zaustaviti samo na mudracima koji su u središnjicu dotrčali na njen prvi poziv, i što ne odustaje od nauma da oko sebe okupi i one koji joj se nisu odazvali, kao i još mnoge, za sada nepozvane, uglednike iz političkog, kulturnog i znanstvenog života.

Strahujući da se predsjednici HDZ-a u ovim teškim i konfuznim vremenima ne dogodi kakav neželjeni previd, bit ću slobodan podsjetiti je na još nekoliko ljudi bez čijega intelektualnog angažmana njezina stranka ne bi postala – kako se to običava reći – jamstvo opstojnosti hrvatske države i bez čije nazočnosti to savjetodavno tijelo posve sigurno ne bi funkcioniralo kao jamstvo opstojnosti hadezeovštine u njezinu najumnijem obliku.

Broj jedan: Zlatko Canjuga. Jer nije li šteta da se nekadašnji glavni tajnik stranke i od Franje Tuđmana osobno ovlašteni ideolog stališkoga društvenog ustroja danas prehranjuje trgujući otpadom umjesto da Jadranki Kosor pomogne reciklažom svojih besmrtnih umotvorina poput one: "Najveći broj poginulih i ubijenih branitelja i civila bili su članovi ili pristaše HDZ-a."? Ili pak one da su oporbenjaci "mentalni bolesnici koji govore protiv HDZ-a", unatoč tome što vladajuća stranka nikoga od njih nije "ni progonila ni zatvorila"...

Photomontage: E Che

Broj dva: Ivić Pašalić, pod uvjetom da se ne uvrijedi što je ovdje stavljen na drugu poziciju, na kojoj je sjajno funkcionirao i u Tuđmanovo vrijeme. Bez njega je nezamisliva bilo kakva ozbiljnija retuđmanizacija HDZ-a, a Jadranki Kosor bi odlično poslužio u slučaju unutarstranačkih previranja. Sjetimo se samo kako bi Pašalić znao ušutkati članstvo koje se pozivalo na demokratsku proceduru i statutarne formalnosti. Zar da čovjek koji bi u takvim prigodama riješio sve probleme viknuvši "Ja sam statut!" danas životari od bijedne zastupničke mirovine?!

Broj tri: Maja Freundlich, nekadašnja potpredsjednica HDZ-a, danas gotovo zaboravljena. Kao da onaj njezin poklič iz tuđmanovskih godina kako "stranka na vlasti mora preuzeti vlast" ne bi poticajno djelovao i na Jadranku Kosor, barem još ovih petnaestak dana... Baš kao i njezina pragmatična misao da je "demokracija još jedan od onih smiješnih termina koji pretendira biti idealom, a zapravo je riječ o vrlo jednostavnoj prevari".

Broj četiri: Hrvoje Šošić, Tuđmanov senator i nestor hrvatske političke misli. Čovjek koji je sročio i danas važeću krilaticu: "Sve što je loše, nasljeđe je komunizma, a sve dobro je od HDZ-a."

Broj pet: Nedjeljko Mihanović , bivši predsjednik Hrvatskog sabora. I tvorac najveće HDZ-ove predizborne mudrosti, koju aktualna predsjednica stranke ne bi smjela smetnuti s uma: "Mi ne želimo tvrditi da bi bilo koja oporbena stranka, da dođe na vlast, upropastila državu, ali ne želimo ništa riskirati!"

I broj šest: Katica Ivanišević, predsjednica nekadašnjeg Županijskog doma u Saboru. Iskusna i pametna žena koja bi 5. prosinca Jadranki Kosor mogla savjetovati da se ne nervira, jer – "nije zakazao HDZ, već birači"

Utorak, 15.11.2011.
Ante Maletić, poziv svjetlosti
Svjetlost mu je bila poziv. Počeo je kao električar u splitskom škveru, iz dana u dan davao svjetlost brodovima, nakon posla palio unutarnje svjetiljke, napajao ih strujom induciranom iz znatiželje, školujući se uz rad završio gimnaziju, pa Elektrotehnički fakultet, pa magistrirao, doktorirao...

Svjetlost mu je bila poziv. Htio ju je Ante Maletić dijeliti s mlađima, pa se svojski potrudio oko Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, kao profesor i kao borac za visoke standarde studiranja. Potrudio se i oko "Hajduka", učinivši sve da Stari plac kraj Plinare dobije rasvjetu i omogućivši da u našim sjećanjima na sve one velike utakmice sedamdesetih ni danas ne gasne svjetlost ona četiri reflektorska stupa.

Photo: slobodnadalmacija.hr

Svjetlost mu je bila poziv. Javila mu se i kad se razbolio, kad je izmučen kemoterapijama imao snage da čita samo ono što je već čitao. Javila mu se za ponovnog susreta s Newtonovom biografijom i fokusirala se na onom mjestu gdje veliki Isaac piše o prvom čovjeku koji je pokusom našao spektar, objasnio nastanak duge i čije su zasluge za razvoj optike ogromne. I gdje Newton, kao da mu je na glavu osim jabuke pala i kruška, tvrdi da je taj otkrivač tajni obojene svjetlosti, taj Antonio de Dominis da je – znameniti Talijan.

Svjetlost mu je bila poziv. Stoga Antu Maletića nije zanimalo da Dominisovu često zatajivanu znamenitost otkida od jednog mraka i zatvara je u drugi. On je u Dominisu prepoznao svjetlost koja spaja ne samo obale Jadrana, Rab i Split, Senj i Veneciju, Hrvate i Talijane, nego i sve ljude što i dan-danas traže izlaz iz ludila vjerskih i etničkih ratova, sve ljude što ih i današnje monokromne dogme primoravaju da prestanu vjerovati vlastitim očima koje, čim ih pustiš da slobodno gledaju, vide sve boje svijeta i sve boje svjetlosti.

Svjetlost mu je bila poziv. I zato se nije mogao pomiriti sa zatamnjenim pogledima na Dominisa kakvi su prevladavali u zemlji njegova rođenja. Zato je htio rasvijetliti taj mrak što ga je potpalila lomača Svete Inkvizicije na koju je u prosincu 1624. bačeno već stotinu dana mrtvo tijelo splitskoga nadbiskupa, posthumno osuđenoga zbog krivovjerja i spaljenoga sa svim svojim knjigama i spisima. Htio je zato rasvijetliti i onu šenoističku nacionalnu svijest, nadahnutu tim istim inkvizicijskim mrakom i cijepljenu protiv savjesti, tu domotrubnu svijest koja je raspuhivala i još uvijek raspuhuje pepeo Markantuna de Dominisa, zbog koje djeca i dan-danas štrebaju da je jedan od najvećih umova rođenih s ove strane Jadrana po nacionalnosti, vjeroispovijesti, zvanju i učenju bio – izdajnik.

Svjetlost mu je bila poziv. Pa se Ante Maletić upustio u otkrivanje stvarnoga Dominisa, u objavljivanje njegovih sabranih djela, čija je rijetka izdanja kupovao po svijetu. Pa se izborio i za Dominisove dane i za Dominisovu godinu. Pa se boreći za Dominisa borio i protiv svoje teške bolesti, da ga ne sputava, da ga pusti da dovrši što je naumio. Takav je bio i kad sam ga, ne sluteći da je to posljednji put, vidio u bolničkom hodniku. Čekajući na kemoterapiju iznio mi je svoju želju da feljton o Dominisu objavi u Novom listu. I onako usput spomenuo što je sve prebolio i što tek ima preboljeti.

Svjetlost mu je bila poziv. Neka je pronađe i tamo gdje mi, još ovdašnji, možemo samo slutiti da je ima.

Srijeda, 16.11.2011.
Ne hakirajte HDZ!

Dajte, hakeri, ostavite se HDZ-a i uhvatite se pametnijeg posla! Razumijem vaše porive da "zbog korupcije, laži, prodaje državne imovine, te izdaje hrvatskog građanstva i nacionalnih interesa" nasrnete na web-stranice vladajuće stranke, ali nisam siguran da ste vidjeli na što zapravo namjeravate udariti.

Ne znam je li itko od stratega iz skupina Anonymous i TeslaSecurity prošpartao HDZ-ovim portalom, ali ako jest, čudi me kako nije odustao od nauma da ga hakerskim napadima učini nedostupnim široj javnosti. Kliknite, molim vas, ako već niste, na www.hdz.hr i već na naslovnoj stranici ugledat ćete toliko fotki Jadranke Kosor koliko ih ni ona sama, kao žena koja drži do dobrog ukusa, ne drži u privatnom foto-albumu. Kakav se tu hakeraj uopće može izvesti? Da portal HDZ-a nakrcate s još petstotinjak predsjedničinih fotki? Nitko neće ni primijetiti razliku. Da uvalite slike na kojima se premijerka rastapa od miline u društvu svoga prethodnika? Ne bi to bilo humano prema Ivi Sanaderu. Čovjek, poznato vam je, ne stoji baš najbolje sa zdravljem.

Ako još niste odustali, spustite se do skupne slike "ljudi koji će provesti naš program", pa ćete u prvom planu ugledati profil Željka Keruma. Imate li možda neku fotomontažu koja bi djelovala opičenije od stvarne fotke? Vinko Brkan, kažete? Ma sve da s YouTubea presadite klip s onim njegovim legendarnim predizbornim govorom u slavu azbesta, HDZ-a i srodnih materijala, nitko vam ne bi povjerovao da ste hakeri. Iz HDZ-a bi vjerojatno zatražili od policije da vas pronađe, pa bi vam, odmah po privođenju, ponudili posao stranačkog webmastera. I što biste onda? Sjetili se one stare: "Igračka – plačka!"?

Možda osim hakiranja audio-vizualnog sadržaja planirate prčkati i po onom tekstualnom? E baš me zanima, čime biste zamijenili HDZ-ove programske krilatice s naslovne stranice? Imate li neki bolji slogan za upišavanje pučanstva od "Socijalno odgovorne Hrvatske – države socijalne pravde i kršćanskih vrijednosti" ili od "Konkurentne Hrvatske – gospodarstva, rasta, štednje i zaposlenosti"?

Hajde sad, molim vas, kliknite na "Socijalno odgovornu Hrvatsku". Pronađite rečenicu: "Mi u HDZ-u znamo da društva u kojima spremnost na toleranciju i suradnju imaju prednost ispred samoisticanjem pod svaku cijenu, postižu viši stupanj društvenog suglasja i djelotvornosti."

Jeste pročitali? Ako ste u stanju napasti HDZ-ov portal besmislenijim i nepismenijim rečeničnim sklopom od citiranog, svaka vam čast! Ali ni u tom slučaju vlasnici portala u vama neće prepoznati hakera, nego će vas privesti u središnjicu i zaposliti kao pisca stranačkih programa. Pa vi sad razmislite: jeste li spremni ispaštati tako drakonsku kaznu zbog obične mladenačke zajebancije s "Low Orbit Ion Cannon" aplikacijom i ostalim hakerskim pomagalima?

Nekonkurentna Hrvatska: HDZ vojnici u stroju

Photo: www.hdz.hr

Ako ste spremni na tu žrtvu, red je da vas upozorim da na stranicama od čijega hakiranja, unatoč svemu, ne odustajete, stoji i obavijest da se "Hrvatska demokratska zajednica financira sukladno zakonskoj regulativi u RH, odnosno prema važećem Zakonu o financiranju političkih stranaka, nezavisnih lista i kandidata". I da vas potom – ako niste sposobni smisliti veću hakersku pakost na račun HDZ-a – zamolim da sami sebe primjereno kaznite. U desnom navigacijskom stupcu imate link "Učlani se". Čeka na vas.

Četvrtak, 17.11.2011.
Je li Tuđman sišao s Hrasta?

– Možeš li ti meni, Hraste Kitnjače, objasniti ovo s Miroslavom?

– Prvo i prvo, Hraste Lužnjače, nije on za tebe Miroslav nego dr. Tuđman.

– Za mene postoji samo jedan dr. Tuđman, pokoj mu vječni i laka mu hrvatska zemlja.

– Pusti dr. Tuđmana neka počiva u miru.

– Dobro, zašto si, Hraste Kitnjače, pustio Miroslava da ode u HDZ?

– Nije me ni pitao. Vidio sam na televiziji da su ga stavili na listu. Uostalom, napisao sam u našem priopćenju da nije konzultirao Veliko vijeće Hrasta. Valjda si pročitao.

– Pročitao sam ja svašta. I ono kad je prije mjesec dana na T-portalu izjavio kako on nikada nije bio u HDZ-u, pa se tamo ne misli ni aktivirati. I kako na predstojećim izborima ne misli biti ni na jednoj listi, iako podupire Hrast. Sjećaš se, Hraste Kitnjače?

– Pustimo sad to, Hraste Lužnjače. Pokušaj ga shvatiti kao čovjeka. Bio je duboko zabrinut događanjima u svezi s HDZ-om. I to sam naveo u priopćenju.

– Jebeš priopćenje, Hraste Kitnjače. Sada razgovaramo otvoreno, kao hrast s hrastom.

– Bio je pogođen time što se pokušava kriminalizirati cijela stranka koju je utemeljio i godinama vodio njegov otac.

– Znam, i to si naveo u priopćenju, općim ti priopćenje! Pa nije se valjda uplašio da će Bajić istraživati i HDZ-ove poslove iz devedesetih?

– Ne znam, Hraste Lužnjače. Ne bih ulazio u te poslove.

– A ja ne bih ulazio u HDZ. Ma objasni mi: kako jedan od autora našega programa može otići tamo, i to bez pozdrava!?

– Pa da mi je rekao da ide, ja bih to, u duhu kršćanske tolerancije blagoslovio.

– A ja bih ga, Hraste Kitnjače, pitao: sjeća li se što je napisao u našem programu?

– Normalno da se sjeća. Pa nije dementan.

– Ako nije, ubrzo će postati, ili će se praviti da je prolupao pa sve zaboravio.

– Pretjeruješ, Hraste Lužnjače, nije on takav.

– Uskoro će biti nikakav. Baš me zanima kojim će riječima Jadranki kazati kako on misli da – čekaj da ti pročitam – "potpisivanje ugovora s EU može uslijediti tek nakon referenduma, ako se većina hrvatskih građana odluči za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji".

– Pa može upravo tim riječima.

U ime oca i sina: Miroslav Tuđman, kopija

Photo: Cropix/Branimir Boban

– Misliš: on će njoj reći da ona ne smije 9. prosinca otići u Bruxelles i potpisati pristupni ugovor? Pa ona već mjesecima uvježbava potpis, da joj bude ljepši od Josipovićevog! A uvježbala je i Josipovićev, za slučaj da ovaj ispadne iz aviona...

– Ne pričaj gluposti. Kako će čovjek ispast iz aviona?!

– Šta ja znam kako... Znam samo da se s njom ne bih vozio.

– Ne moraš na sve gledati tako fatalistički. Jadranka, na koncu, uvijek može reći da ona nije potpisala nikakav pristupni ugovor. Kao što nije potpisala ni onu odluku da se Mađarima omogući prevlast u Nadzornom odboru Ine.

– Pusti ti Jadranku. Pravo je pitanje: kako će se u svemu tome ponašati naš Miroslav?

– Ne znam, Hraste Lužnjače. On je svojom voljom otpao s Hrasta.

– Hoćeš reći da je on žir?

– Ne, neću to reći.

– A zašto ne? Pa ti si, Hraste Kitnjače, ugledni hrvatski književnik. I tko može ljepše od tebe sročiti priču o šefu svih hrvatskih žbira koji je na koncu postao hrvatski žir?!

* Tekstove prenosimo sa portala Novog lista s odobrenjem autora