Umjereno talasanje mrtvog mora

Studentski protest u Podgorici odjeknuo je mnogo više u medijima nego na ulicama. Nezadovoljstvo koje su studenti, po ugledu na svoje kolege iz regiona, pokazali na ulicama glavnog grada Crne Gore jeste nešto novo u ovim mirnim i zadovoljnim krajevima, ali nejasno otkud sad toliko nezadovoljstvo. Da li je sistem školovanja ove godine mnogo lošiji u odnosu na prošle ili je, otkako je Milo otišao, tretman studenata gori nego prije nije baš najasnije, ali da su došli neki novi klinci izvjesno je

Kamen podsticaja za crnogorske studente, pored serije studentskih nezadovoljstava koja su talasale region, vjerovatno je i javna prozivka od strane premjera Igora Lukšića koji je ovdašnju omladinu prodrmao pitanjem: "Koliko je vaših vršnjaka danas po lokalima i uopšte ne traže posao?"

Buđenje omladine jeste neka nova nada za zemlju zatrpanu brojnim ekonomskim, društenim i kriminalnim problemima, ali pitanje je o čemu se tu zapravo radi. Da li je nova generacija na fakultetima prije sazrela od svojih prethodnika i odlučila de se pobuni za svoja prava ili je nešto drugo u pitanju. Kako to da se generacije i generacije do sada, kako pišu mediji dvadeset godina, nisu pobunile niti pomišljale na to kad je sistem školovanja makar u poslednjih šest godina isti. Moguće je da su mamini i tatini sinovi lako prošli kroz studentske dane i da su neke nove generacije odrasle u najtežim vremenima svjesnije od ostatka crnogorskog naroda koji već odavno ne mari za svoja prava.

Ohrabrujuće zvuči da se na velikom protestu u Podgorici skupilo preko četiri hiljade crnogorskih studenata koji zahtijevaju od države da riješi haotično stanje u visokom školstvu, ali i cijelom društvu, ali onda se jasno nameće pitanje da li bi radnici i penzioneri, koji su u goroj situaciji, na sličan način trebalo da se organizuju i traže svoja prava.

Studenti zahtijevaju promjene na Univerzitetu i u društvu, a način na koji su to uradili mnogi su pozdravili, tvrdeći da bi to trebalo da postane model za sve buduće građanske proteste u Crnoj Gori, a neki smatraju i da je to preblago i da se prava dobijaju uz jači otpor. Mada i obična šetnja je svakako za pohvalu u odnosu na tišinu koja para uši sve ove godine.

Protest studenata nije mnogo remetio svakodnevicu u Podgorici, budući da blokada jednog mosta i par ulica ne znači baš previše. Horski su skandirali traženje ostavke uprave Univerziteta, a neki su vikali "ošišaj se, Ranko" i "vozite li Jugo, gospodo?". “Krivi smo mi što smo vas pustili“, “E, pa neću više da ćutim“, „Ja bih, tata, posao. I tata bi sine“, „Otpor je naša dužnost“, “Mi studiramo,oni profitiraju“ - samo su neki od parola koje su nosili studenti.

Ipak jedan od najinteresantnijih transparenata bio je "Lukšiću, oli platit tu kafu?", koji se nadovezuje na premjerovu poruku studentima da manje posjećuju kafiće.

Uz studente je stao i jedan dio profesora, a jedan od njih profesor Miloš Bešić sa Fakulteta političkih nauka, ponosan je na proteste koji su održani u četvrtak.  

Bešić je pohvalio crnogorske studente jer su prije svega pokazali da je u njima jedna vrsta kapaciteta za demokratsko djelovanje, što garantuje jednu vrstu napretka, demokratske, građanske svijesti u Crnoj Gori.

Ukoliko političke partije u Crnoj Gori ne prokomentarišu neki događaj onda kao da se nije ni dogodio. Interesantno je kako mediji doživljavaju stvarnost, pa umjesto relevantnih i kompetentnih sagovornika uvijek su miliji političari, te tako i ne čudi politizacija svega pa i studentskih protesta.

Dio političkih partija afirmativno je govorio o studentskom protestu, a nadležne državne institucije morale su da obećavaju da će se narednih dana sastati sa studentima i nastojati da poboljšaju njihov položaj i status.

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević je na Facebooku optužio crnogorske studente za kukavičluk jer nijesu, kako tvrdi, imali hrabrosti da se sukobe sa policijom kao što su to učinile njihove kolege u Rimu. Na to je odmah uslijedila reakcija predsjednika studentskog parlamenta, koji je poput političara oštro osudio Medojevićevu izjavu pravdajući se da studenti pored hrabrosti i volje posjeduju i “mozak i jaja, a kada i na koji način će da protestuju, nije na Medojeviću da misli”.

Bizarna izjava lidera Pokreta za promjene potpuno je nejasna, jer niko ne može da odgonetne šta je time htio da kaže. Možda da ne kritikuju Vladu dovoljno i da se dovoljno ne zalažu za društvene probleme. Svakome je njegov problem najveći, pa tako Medojeviću možda smeta što ne protestuju na njegov način. Budući da je njemu dobro i da nema zašto da se buni, onda studenti ne treba ni da se obaziru na to, već da se malo više odvaže i da se izbore za svoja prava.

Koliko će postići protestima još nije objavljeno iako Vlada navodno radi na udovoljavanju njihovih zahtjeva. Studenti zahtijevaju: smanjenje školarina, rješavanje problema nedovoljnih kapaciteta domova, zagarantovanu mogućnost prelaska na budžet za studente koji ostvare 60 ECTS kredita, dodatne rokove i popravne kolokvijume, obaveznu praksu tokom studija, zagarantovan popust od 50 odsto na prevoz drumskim i željezničkim saobraćajem.

Oni traže i sufinansiranje pripravničkih zarada od države od 80 odsto, kao i formiranje studentskog servisa, izgradnju studentske sale i kulturnog centra, opremanje fakulteta i obezbjeđivanje uslova za rad studenata sa posebnim potrebama.

Svi navedeni problemi aktuelni su već skoro šest godina i konačno su prepoznati.

Potpuno uklopljen u duh vremena, premijer Lukšić obratio se studentima preko svoje Facebook stranice, gdje inače voli “da opipava puls grđana”. Svako ko “lajkuje” njegovo ime na ovoj virtuelnoj mreži ima pravo da ostavi komentar ili postavi pitanje premijeru, na koje stiže komentar ili odgovor.

"Za svako društvo je dobro kada je studentska populacija aktivna i inicijativna. Kao student za to sam se borio, za veću reprezentativnost studentskih udruženja, a sa kolegama pokretao nova udruženja da bi studentski glas bio jači”, napisao je Lukšić, očigledno doživljavajući studente kao pozitivne mlade ljude koji se mirno bune.

Crnogorski premijer vjeruje da su crnogorski studenti "svjesni da Vlada Crne Gore snagom raspoloživih kapaciteta radi na poboljšanju kvaliteta života građana, unaprjeđenja biznis ambijenta a kroz posvećenost evropskim integracijama utiče da gradimo sistem koji će u budućnosti nuditi više šansi".

Da Lukšić na studente gleda kao na pozitivne pobunjenike svjedoči i rad Vlade i njegova izjava da očekuje da će studenti na protestu reći i koji je njihov doprinos poboljšanju životnog standarda, jer "svaka kritika znači i davanje predloga". 

Studenti su obećali nova okupljanja, podjednako mirna, ukoliko im se ne ispune zahtjevi, a Lukšić je uzvratio obećanjem da će razmotriti zahtjeve i pozvati na dijalog. Na čiju će vodenicu voda nastaviti da teče i ko ima veće šanse - procjenite sami ili sačekajte ponedeljak.