Prateći program sa prevodom

Show case program, koji predstavlja inovativan uvid u suvremene umjetničke tokove i performanse, organizira se na Maloj sceni Narodnog pozorišta u Užicu od 7. do 9. studenoga prema koncepciji teoretičarke umjetnosti i scenskog dizajna Tatjane Dadić Dinulović. Nadajmo se da će ovakav koncept festivalskoga pratećeg programa u budućnosti biti pravilo prije nego izuzetak

Jugoslavenski pozorišni festival u Užicu pored predstava koje su ušle u takmičarski dio festivala ove godine publiku je obradovao i bogatim pratećim programom. Po prvi put, na ovom se festivalu, održava jedna međunarodna konferencija koja tematizira ulogu prostora u kazalištu XX stoljeća. Na Zlatiboru, u hotelu Palisad, konferencija pod nazivom Prostor pozorišta nakon XX veka okupila je nekoliko značajnih međunarodnih sudionika koji su svoja izlaganja, pored akcenta na odnos prostora i suvremenog kazališta, usmjerili i ka analizi antičkih kazališnih praksi, arhitektonskoga prostora, scenskog dizajna i geografske mašte. O antičkom kazališnom prostoru ali i o suvremenim interpretacijama antičkoga kazališta govorio je profesor Wiliam Kenyon iz Amerike dok je o suvremenim  tokovima kazališne arhitekture u sesiji pod nazivom Traženje novog arhitektonskog prostora govorio Oriol Valls Guinovart iz Španije.

Prateći program pod nazivom ShowCase: Prostor scenskog dizajna predstavit će različite umjetnike koji njeguju ''različitost ishoda, umjetničkih formi i sredstava, različitost ambijenta u kojima su radovi izvedeni'' i koji pritom koriste mnogostruka umjetnička usmjerenja kako bi se izrazili. Ovi umjetnici i performeri kroz svoje radove donijeli su sasvim poseban festivalski ugođaj posebice ukazujući na nedovoljno subverzivno  sagledavanje suvremene performerske scene. Za našu umjetničku sredinu to bi bio i korak naprijed, stremljenje ka idejama inovativnih umjetnika čija djela na suvremenoj sceni, pred gledateljem ili slučajnim promatačem, na pozornici ili na otvorenom, postaju umjetnost provokacije, ponajviše koristeći se izazovima (ne)verbalne (ne)komunikacije, zvuka, svjetla ili tijela.

Projekat Izmeštanje, kojim se Srbija predstavila na ovogodišnjem 12. Praškom kvadrijenalu scenskog dizajna i prostora, publika užičkog festivala mogla je vidjeti u pratećem programu. Izmeštanje postaje živi performans koji iznenađuje svojim pristupom i efektnošću. Pozornost performansa nalazi se na istraživanju suvremenih umjetničkih produkcija koji se povezuju i postaju "performans koji se odigrava pred fizički izmještenom, ali prisutnom publikom". Rad umjetnika Dorijana Kolundžije u kojem, pored njega, sudjeluju i umjetnici Dalija Aćin, Siniša Ilić, Bojan Đorđev, Igor Stangliczky, Ana Sofrenović, Dragan Mileusnić, Željko Srdanović i Manja Ristić otvara kompleksna pitanja, ličnog doživljaja, fizičkog prisustva, izmještanja u prostoru, pozicije publike, privatnog nasuprot javnom prostoru, intimnom nasuprot spektakularnom, individualnom nasuprot kolektivnom, digitalnom nasuprot fizičkom prostoru i prisustvu''.

Umjetnica Marina Radulj predstavila se performansom Tijelo nikad ne laže u kojem posebice apostrofira mogućnosti suvremene upotrebe scenskoga dizajna u okvirima između nerealnog i realnog. Mia David se u svojem radu Peer Show bavi voajerizmom postavljajući više kutija od gvožđa koje sadrže otvor veličine oka što u ovom slučaju predstavlja lični prostor umjetnika. Peer Show je najavljen riječima: "Dobro došli u laboratoriju znatiželje – gledajući tuđe obrise života, vi gledate u sebe. Susret sa gvozdenim kutijama i njihovim unutarnjim životom, neminovno gura promatrače u aktivni, unutarnji dijalog". Koristeći kompoziciju japanskog muzičara Hidekija Kozakure kao predložak, Tijana Đuričić u svojem performansu Dve sove putem komunikacije dvije ptice pokušava približiti gledatelju osjećaje osamljenosti u suvremenom svijetu. U takvoj komunikaciji i glasu Tijane Đuričić "glas postaje prostor a prostor postaje glas".

Show case program, koji predstavlja inovativan uvid u suvremene umjetničke tokove i performanse, organizira se na Maloj sceni Narodnog pozorišta u Užicu od 7. do 9. studenoga prema koncepciji teoretičarke umjetnosti i scenskog dizajna Tatjane Dadić Dinulović. Nadajmo se da će ovakav koncept festivalskoga pratećeg programa u budućnosti biti pravilo prije nego izuzetak.

U povodu 50. obljetnice otkako je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost, posljednjeg dana festivala, u Narodnoj biblioteci u Užicu organizira se razgovor o današnjim pogledima na djelo Ive Andrića i njegovom mjestu u kazalištu. Tom prigodom, u čast pobjednika festivala, na sceni užičkog kazališta bit će izvedena predstava "Prokleta avlija" koju je režirao Nebojša Bradić a koja je nastala kao koprodukcija kazališta iz Virovitice, Tuzle i Užica.