Satirska drama balkanska

Photo: splitsko-ljeto.hr

U režiji Ivice Buljana i adaptaciji Gorana Ferčeca, između tragedije i satire rađa se scenski spektakl u kojem pored glumaca i plesača sudjeluju i članovi glazbenog banda Let3.

Euripid, KIKLOP
Redatelj:Ivica Buljan
Dramaturg i adaptacija teksta: Goran Ferčec
Igraju: Zoran Prodanović Prlja, Marko Cindrić, Frano Mašković, Marinko Leš, Damir Martinović Mrle, Matej Zec, Branko Kovačić, Dražen Baljak, Tomislav Kvartuč, Damjan Simić, Elvis Hodžić, Davor Ćiković, Ivan Magud, Ivan Ožegović, Boris Barukčić, Miroslav Mlinar

Mini teatar, Scena Gorica i Teatar &TD Zagreb

Suvremena teatarska scena sa sobom nosi jako veliku odgovornost. Pred aktualnim odrazima primitivizma, političkog beznađa, cenzure i nasilja teatar ima zadatak progovarati o stvarima o kojima drugi počesto šute ili ljudima koji strahuju da (po)kažu svoje osjećaje. Kazalište, danas više nego ikada, mora postati mjestom kritičkog sučeljavanja i prepustiti se, ne više simboličkom prikazu društvenih anomalija, nego realnim i implicitnim sadržajem promijeniti ''svoj način predstavljanja''. Upravo promišljajući o mogućim načinima predstavljanja kazališne predstave dolazimo do  traga nove terminološke sentence koja se sve češće koristi, ponekada i bez dovoljno razumjevanja, a to je postdramsko kazalište. Predstava Kiklop redatelja Ivice Buljana nalazi se na tome tragu. Kiklop se tragalački i suvremeno predstavlja na sasvim nov način, hrabro se suočavajući sa onim skrivenim, politikanskim kazalištem koje kritizira samo dotle dokle to ne ugrožava njegov opstanak. Dakako, Buljanov Kiklop kritizira i sve nas stavljajući paralelu između sa jedne strane čovečnog a sa druge strane barbarskoggradeći tako upečatljiv kazališni spektakl koji spada u vrhunske domete ovogodišnjeg jugoslavenskog festivala u Užicu.

Antički dramski pisac Euripid, pored svojeg prepoznatljivog dramskog opusa tragedija, Kiklopa je napisao kao satirsku dramu koja je u povjest književnosti ušla kao jedina sačuvana satirska drama (relativno je sačuvana i Sofoklova satirska drama Psi tragači). Sa sigurnošću ne znamo kada je drama nastala ali se vjeruje da je napisana u posljednim godinama Euripidova života, negdje između 411. i 406. godine. Iz aktualnosti tema kojima se bavila (stalne borbe između dobra i zla, čoveštva i nečoveštva, varalice, kradljivci) a koje su bile tako upečatljive i privlačne, satirska drama antike postaje zaseban dio jedne tragedije. Ona u antičkom polisu postaje mjestom lascivnog, vrcavog humora iz kojeg se može čitati angažirana društvena kritika. Stoga je danas, ako u obzir uzmemo naša iskustva i doživljaje, lako zaključiti da kazališna postavka jedne satirske drame, još iskombinirane sa suvremenim teatarskim izrazima, može poslužiti kao mjerilo stanja u kojem se nalazimo. I kao njegova najrevolucionarnija kritika.

Photo: splitsko-ljeto.hr

Satirska drama Kiklop nastala je na motivima Homerove priče o junaku Odiseju, lutalici i oličenju dobra koji u ovoj satiri dospjeva na ostrvo barbara, podno Etne, gdje vladaju Kiklopi njegovi pastiri koji u ovom slučaju nisu Homerovi ''dobri pastiri koji čuvaju stado'' već ljudožderi i čudovišta. Na tom odnosu nastaje i okosnica radnje ove satirske drame koja se, danas, na balkanske pozornice vraća osvježena sasvim novim izrazom. U režiji Ivice Buljana i adaptaciji Gorana Ferčeca, između tragedije i satire rađa se scenski spektakl u kojem pored glumaca i plesača sudjeluju i članovi glazbenog banda Let3.

Kazališna scena postaje mjestom virtuoznih a pritome i vrlo zahtjevnih, glumačkih pokreta i glazbe koja se također kritički (ponajviše spram politike i religije), sa dosta lucidnosti, obraća gledatelju. Dijaloška forma predstave ostala je zanemarena, a stava sam da u ovom slučaju ona nije od presudne važnosti. Izrazi, pokreti, zvuci, ritmovi, plastične bačve kao glazbeni instrumenti, ispijanje vina, urlici, golotinja ili uzdasi dovoljni su da vas pokrenu. Ako tome dodamo političke aluzije, kao što je slika Jadranke Kosor na glumčevom polnom organu onda je jasno da predstava ima i jak kritički odnos spram aferaško-političkih primitivaca.

Glumački i glazbeni likovi na sceni plene svojom silinom i efektom koji ostavljaju na publiku. Zoran Prodanović Prlja, pjevač grupe Let 3, Kiklopa igra ''manijakalno'' dobro, zanosno i silno. Marko Cindrić u ulozi Odiseja gradi upečatljiv i uvjerljiv lik dok Frano Mašković posebno zavodljivo, komično i pikturalno igra lik prepredenog Silena. I ostali glumci u predstavi imaju jakoprivlačne, silne, požrtvovane, počesto grube pokrete koji ostavljaju bez daha. Tri plesača Elvis Hodžić, Davor Ćiković i Miroslav Mlinar igraju plesno dopadljivo i strasno, potpuno u sukladu sa ostalim sudionicima na sceni. Glumci su odjeveni u odrpanu odjeću kostimografkinje Ane Savić Geca čiji im kostimi daju posebno dojmljive portrete koji pojačavaju ekspresivnost njihove scenske izvedbe, prije bi se reklo scenske''borbe''. Svjetlosni efekti i scenografija dočaravaju dramsku radnju uobličavajući prostor za scenski ritual, maštovite glumačke pokrete i glazbene scenske partije.

Predstava Kiklop koja je u srijedu navečer uprizorena u okviru jugoslavenskog teatarskog festivala u Užicu odlikuje se nesumljivo jakom i dopadljivom dinamičnošću, teatralnošću, maštovitošću i lucidnošću. U toj scenskoj ''borbi'' koju nam redatelj Buljan skupa sa glumcima predstavlja može se pronaći svatko od nas. Kazališna je umjetnost danas jedino i moguća ukoliko se scenski trenutak suoči sa realnim trenutkom. Odgovornost je u ovom slučaju i na gledatelju. Pitanje je samo koliki je efekat ova predstava ostavila na publiku jer je to možda i njezin najveći zadatak. Natjerati gledatelja da postane aktivni sudionik i da kazališnu priču smjesti u određen društveni kontekst. Kada Kiklop na sceni gazi po knjigama, odbacujući time svaki vid kulture ili kada, oslepljen, ostaje sam sa ovcama koje bleje okolo njega aluzije su jasne. I nije važno da li će se tu netko prepoznati ili ne koliko je važno da li će ''njih'' prepoznati gledatelji.

I antička je satirska igra, prije nekoliko tisuća godina, bila predmet kritike i otpora jer je otvoreno, nedvosmisleno i oštro kritizirala političku elitu i društvene mizerije. Onda možete misliti otkud danas prezrenje, nerazumjevanje i otklon od ovakvih predstava. Gospodo, one pogađaju u metu.