Kolumna Ljiljana Jokić Kaspar
email Pošalji prijatelju
print Verzija za štampu Plain text Samo tekst Komentari Komentara (9)

Preživeti u Srbiji

Zajebi radnju!

Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: Fadil Šarki

Čitam u novinama da će EPS u narednih godinu dana biti sponzor svim koncertima pevača Zdravka Čolića. Ne znam čime je Čolić zadužio EPS? Jel lično nema para siromašak, ili mu je EPS-direktor ujak? U stvari jasno je da nema siromašnih, talentovanih studenata, ni onih kojima je pomoć preča nego pevaču

Podaci posle poslednjeg popisa stanovništa kažu da nas je od 2002. do danas 300 hiljada manje. Nije čudo, u želji da rade i napreduju u životu mnogi su napustili Srbiju, a nije zanemarljiv ni broj umrlih. Obzirom na način života, zdravstvo i mogućnosti lečenja, čudi me da broj „nestalih“ nije veći. Biće zanimljivo jednog dana čuti sve podatke popisa. Može se unapred pretpostaviti koji je stav stanovništva o veri, nacionalnom opredeljenju, jeziku. Sad je in biti crkveni poltron, kobajagi pravoslavac koji slavi sve verske praznike, tako što troši velike pare na iće i piće. To je u suštini najvažnije kod novih vernika, a ni stari nisu bili bolji. Još ako deklarisanom pravoslavcu u čelo stola za krsnu slavu sedne kakav pop, ili vladika, garantovano veruje da je fascinirao svevišnjeg i obezbedio sopstveno vaskrsenje.

Nije šala slaviti slavu sa mnoštvom zvanica uz izobilje hrane koju bogatiji naručuju od onih koji je prave u tu svrhu. To itekako košta i pokazuje statusni nivo u društvu. Ni oni drugi ne zaostaju u slavlju i ždranju, pa im žene, majke, tašte i svastike spadnu snogu kuvajući i meseći za verske praznike. Otuda valjda i pitanje popisivača o veličini kuhinje u srpskim domaćinstvima. Možda se nešto krije iza tog podmuklog pitanja, pa država hoće da zna kako se koristi kuhinja i šta se u njoj kuva? Kad se i ako se utvrdi da se nezdravo hraniš jer imaš malu kuhinju (te samo povremeno bariš viršle, jedeš suvu hranu, čips i smoki), može ti se ukinuti zrdavstveno osiguranje jer nedovoljno brineš o sopstvenom zdravlju. Šalu na stranu, ali nismo daleko od nekog novog zakona koji će propisati da se  građanima ateistima ukine sve ono što je pravoslavnim vernicima dozvoljeno. Inače u ludilu novoveraca i crkvenih poltrona prednjače bivši okoreli komunisti, a među njima su najčešće mega lopuže, hohštapleri i prevaranti raznih fela. Crkvu ne zanima ko su vernici, već gledaju kako da im uzmu pare. Čula sam da se za krštenje posle četrdesete debelo plaća. I treba kad su toliko zakasnili da se kandiduju za rajsko naselje.

Photo: Fadil Šarki

Sve mi se smučilo kad sam onomad pročitala neke odredbe Porodičnog zakona i zakona o socijalnoj zaštiti. Nisam verovala da samohrana majka u Srbiji nije samohrana, ako živi u zajedničkom domaćinstvi sa svojim roditeljima. A ona čije ime ne bih pominjala, živi sa roditeljima jer sebi ne može da priušti nikakav podstanarski stan. Jedva ima novca da prehrani sebe i dete. Pitam, ima li makar dečiji dodatak, obzirom da su joj roditelji penzioneri sa bednim penzijama. Nema dečijeg dodatka za dete koje živi sa babom i dedom! U konkretnom domaćinstvu živi i zaposlena tetka, pa se i njena plata sabira u porodična primanja. Da u takvoj porodici živi zaposleni ujak, ujna, stric i strina, ova samohrana majka bi bila bogatašica kojoj ništa ne treba u životu, a po najmanje pomoć države. Da sve bude gore, pomenuta samohrana majka je gluvonema osoba, a kao invalid nema apsolutno nikakvu pomoć. Radi kod privatnika za bednu crkavicu. U zakonu piše da majka i dete uživaju posebnu zaštitu države, ali kad bi se zezali i kad državni činovnici ne bi bili tumači i gospodari naše sudbine.

Photo: Fadil Šarki

Slutim da su instruirani da zakinu gde god mogu jer je državna kasa prazna. To se oseti na svakom koraku. Zato mi plaćamo skuplje sudske takse nego Holađani. Zašto se plaća dupli porez na promet prilikom prodaje jedne nekrtenine, samo zato što su vlasnici te nekretnine dve osobe. Samo mrvica pomenutog u glibu besmislenih propisa, nepoštovanja i tumačenja zakona kako se kome prohte, u Srbiji čini život odvratnim. Čitam u novinama da će EPS u narednih godinu dana biti sponzor svim koncertima pevača Zdravka Čolića. Ne znam čime je Čolić zadužio EPS? Jel lično nema para siromašak, ili mu je EPS-direktor ujak? U stvari jasno je da nema siromašnih, talentovanih studenata, ni onih kojima je pomoć preča nego pevaču. Pitam se šta rade ljudi u Elektroprivredi Srbije. Je l’ im to državno preduzeće dedovina?  

Teško da mogu bilo šta suvislo reći o političkim događajima poslednje dve nedelje. Granica, Kosovo, Jarik i Brnjak, nekad Gadžin han i Zubin potok! Pa dokle više, tog filma smo se nagledali poslednjih dvadeset godina! Ujedinili se prevaranti svih srpskih režima!

Zar je moguće da se i danas vlast služi istim metodama kao Slobodan Milošević? U slučaju da građani Srbije ponovo padnu na bajke prepune laži i obmana, sleduje nam još dvadeset godina samoće i izolacije. Gledam izvesnog građanina Duleta i žene mu Radojke kako se kreću po izvesnim gradovima Evrope. Oni kao žive na „visokoj nozi“ (valjda se tako zove i TV emisija), sve hraneći se po jeftinim ekspes restoranima i spavajući po trećerazrednim hotelima. I pored dobre volje ne razumem šta g. Dule govori kad komentariše bilo šta, osim kad svako malo kaže, „jebem liga“ (sa dugosilaznim akcentom na prvom slogu). Pa onda u želji za komunikacijom, kaže uličnom prodavcu u Kanu „zajebi radnju“, tako da se zna da Dule nije provincijalac iz neke vukojebine, već svetski čovek koji zna kako treba sa uličnim prodavcima. Jednom rečju - tužno i jadno. Valjda je sve i smišljeno da se vidi kako se Srbin zajebava po Evropi koja i nije nešto. Zajebi radnju, kaže Dule i ne shvata da su od njega napravili sprdnju.

Photo: Fadil Šarki

I dok deda Kastro lamentira nad zlom, srpskom sudbinom i lije suze za pokojnim drugom, čitam kako je izvesnu Novosađanku izujedao čopor pasa u Leskovcu, dok je boravila u gostima kod rodbine. I nije bilo dosta nesrećnoj ženi što je nastradala od pasa, već je popila šut-šok od strane zdravstvenih organa, da ne kažem ambulante i lekara Leskovca. Dobila je prvu pomoć u vidu zavoja, ali lekove je morala sama da kupi jer je inostrani osiguranik i nema pravo lečenja u Leskovcu. Kako inostrani kad je Vojvodina u Srbiji, zakukala je žena, ali joj to nije pomoglo. Iz najbolje namere verujem da su lekari u Leskovcu pogrešno protumačili zakon o zdravstvu i da je u pitanju greška. U protivnom, verujem da će Vojvođani znati šta treba da rade u buduće. Za početak neka zaborave na gošćenje kod rodbine u Srbiji, sve dok bude besnih pasa po ulicama.

star
Oceni
4.71
Ostali članci iz rubrike Ljiljana Jokić Kaspar
image

Osmomartovski danak u krvi

Ženocid koji traje

image

Pregled nedelje

Da mi je biti Putinov Rus

image

Dan državnosti trule države

Sretenjske poruke iz jaruge

image

Podmukli napad zime na Vojvodinu

Radijator duha greje pravoslavno telo

image

Snoviđenja & priviđenja

Republika Srpska Vojvodina

Tagovi
Nema tagova za ovaj članak