Marširala, marširala Dodikova garda

Nacionalno takmičenje za najgluplji tekst o barikadama na severnom Kosovu – naglo je, ali srećno okončano onog tragičnog trenutka kad se na sajtu raspamećenog „Vidovdana“ pojavilo nešto što liči na nepismene dnevničke beleške nepoznatog četnolikog autora. Potresna tema: odlazak Šumnjaka na barikade – ovde je dobila svoje epske razmere, zakucane jaukom srpstva na jarbolima šljunka. Ovaj senzacionalni uradak prenosimo u autentičnom kokardnom obliku, umereno dosoljen slatkastim međunaslovima

SEKSUALNO BDENJE NA MOKROM ŠLJUNKU KOJI EROTSKI GOLICA NAŠU VJERU: Dvadesetak Srba iz Banjaluke, okupljeni u vjeri i bratskoj ljubavi, pretprošlog su vikenda posjetili sjever Kosova i zajedno sa svojom braćom bdjeli na barikadama, djelom pokazujući da su Srbi u Republici Srpskoj uz Srbe na Kosovu i Metohiji.

OKUPATORSKA ČIZMA GLAVU ČUVA: Znaju Srbi zapadno od Drine šta je to tuđinski jaram, okupatorska čizma, zbjeg, osjećaj napuštenosti i strepnje za sutra. Znaju i šta je borba za svoje ognjište, za bezbjednu budućnost  svoje djece, avakumovska borba koju Srbi vode od pamtivijeka, za Krst Časni i Slobodu Zlatnu.

MOJA ŠUMSKA NOSI SE NA KOCKE, SVAKA KOCKA HOĆE DA SE BOCKA: Zato i saosjećaju tako snažno sa patnjama Srba i na Kosovu i Metohiji, pa su se masovno odazivali pozivima za prikupljanja pomoći za svoju braću u brojnim akcijama u kojima je učestvovao narod cijele Republike Srpske. Ovaj put nismo nosili nikakvu materijalnu pomoć, rekoše nam: „Imamo svega, samo dođite, to je sad najveća pomoć“.

SVAKO JUTRO JEDNO JAJE, LAZAREVU SNAGU DAJE: Poslije jutarnjeg Bogosluženja i Molebana za srpski narod na Kosovu i Metohiji održanog u Hramu Hrista Spasitelja, krenuli smo iz Banjaluke put Kosova. Za većinu od nas ovo je bio treći, četvrti odlazak na Kosovo i kako reče jedan od nas: „Ko jednom dođe na Kosovo i odstoji bar jednu Liturgiju, dobiće snagu Lazara i Miloša, dobiće zauvijek Kosovo u srcu i uvijek će mu se vraćati“.

OKO U SUZI APLAUZA: Zato i jesmo odmah poslije kraćeg okrepljenja krenuli u obilazak braće na barikadama. I gdje god da smo došli, od Rudara, Kosovske Mitrovice, Leposavića, Zupča, do Zubinog Potoka, Brnjaka i Jarinja, dočekivali su nas dobrodošlicom, suzom u oku, radošću, aplauzima. Najveće oduševljenje izazvali smo organizovanim dolaskom do mosta u Kosovskoj Mitrovici, u koloni, sa transparentom na kojem je pisalo „Od Kosova do Putina budi Srbin uz Srbina“, u potpisu - Banjaluka, Republika Srpska.

EROTSKE ISPOVESTI ZAKOPANIH NA BARIKADAMA: „Hvala vam draga braćo, hvala što nas niste zaboravili, što nam dođoste da podijelimo ovu našu muku“, kroz suze nam govori sredovječni domaćin na barikadi u Jarinju, gdje smo i proveli cijelu noć. Nama neprijatno, mi ostajemo samo dvije noći, a oni su ovdje mjesecima. Naš domaćin kao da osjeti našu nelagodu pa nastavi: „Vidite gore, na brdu, ono je moja kuća, moj voćnjak, vi ga ne možete voljeti više od mene. Ako ga ja ne branim, ako ja nisam na prvoj liniji, ni Rusija nas spasiti ne može. Vama hvala što ste večeras sa nama, eto poslaćemo desetak naših kućama, da se naspavaju, odmore malo...i time ste nam mnogo pomogli, a mi ostajemo ovdje, doćiće možda još neko da nas obiđe, malo odmijeni...ima valjda još Srba među Srbima“.

NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA LITERATURE U MAGLI: A noć hladna, jesenja, kiša pada cijeli dan i veče, odasvud samo magla i tamne sjenke. Beograd  daleko, Skupština, Vlada i Predsjednik zauzeti nekim drugim poslovima negdje između Brisela, Prištine i Vašingtona.

SRPSKA LISTA, HRIST DO HRISTA: Srba među Srbima još ima, dok smo mi odlazili, na Jarinje je došla grupa momaka iz Hercegovine. Ima još u Srbalja junaka, a najbolji od njih su ovi, koji svemu uprkos žive na Kosovu i Metohiji. Kakva je to volja, kakva snaga i riješenost u tim ljudima, to bez Hrista biti ne može. Mjesecima na barikadama, desetak godina u neizvjesnosti i oprezu, čitav život u borbi,  na strašnom mjestu, a oni ostaju i opstaju. To se samo sa Hristom može.

ČETNIČKO SRCE ZAJECALO: Silan  je to narod, ovi ljudi, djeca Svetog Save, Miloša i Lazara. Svojim su se ostankom na Kosovu upisali u onu vječnu, slavnu, nebesku Srbiju. A mi, kako ćemo i kuda? Samo je jedan odgovor uvijek bio i biće: budi Srbin uz Srbina, na Kosovo brate!

* Ove potresne srcelupajuće dnevničke beleške preuzete bagerom sa sajta Vidovdan. Međunaslovi zajedničko vlasništvo Emila Vlajkija i Rajka Vasića.