Svetske berze
Sivi petak u crnom septembru
Poslednjeg tmurnog dana crnog berzanskog septembra, većina relevantnih svetskih indeksa otpočela je trgovanje sa novim padom vrednosti. Još jedno stropoštavanje indeksa, prema uverenju fundamentalnih analitičara, usledilo je zbog smanjenih očekivanja poslovnih rezultata vodećih evropskih banaka, ali i zbog investitorskih tenzija koje rastu svaki put kada se očekuju najnoviji ekonomski parametri prezaduženih Sjedinjenih Američkih Država
U uslovima dugotrajne ekonomske krize koja potresa bastione liberalnog kapitalizma, reprezentativni indeksi najvećih svetskih finansijskih tržišta beleže sve češće i sve volatilnije dnevne promene. Masovna i opravdana histerija na tržištima, pomešana sa iracionalnom nadom u volšebni srećni kraj ružne priče, uslovljava kretanje vrednosti vodećih indeksa, samo na osnovu irelevantnih detalja, u zavisnosti od toga da li je predsednik američkih Federalnih rezervi Ben Bernanki delovao uverljivo u usiljeno optimističkom javnom nastupu (kaže, smanjiće ionako niske referentne kamatne stope i obećava, dugoročno, sve će biti divno), ili je premijer Jorgos Papandreu znakovito trepnuo, govoreći da će se Grčka izvući iz dužničkog blata.
Kada, međutim, Evropski komesar Oli Ren, francuski predsednik Nikola Sarkozi, predsedavajući Evropske centralne banke Žan-Klod Triše i ostali lideri novog doba mudro ćute, u momentima kada brojke govore o aktuelnom globalnom finansijskom trenutku, indeksi širom sveta beleže kolosalne gubitke vrednosti. Poslednji dan crnog berzanskog septembra samo je dosledan negativnom trendu koji su ustanovili evropska dužnička kriza bez presedana i američko predbankrotno stanje odloženo administrativnom intervencijom.
Prvo su, po prirodi stvari, reagovale azijske berze. I dok su se japanski Nikkei i južnokorejski indeks nekako održali na simboličnom minusu ili plusu, značajanom padu od 2,32% nije odoleo Hang Seng indeks berze u Hongkongu. U očekivanju američkih statističkih podataka “o ekonomskom rastu koji ni izbliza ne dostiže očekivane performanse”, vodeće evropske berze su otpočele seansu u crvenoj zoni i do sredine trgovanja produbile gubitke: nemački DAX indeks -2,93%; francuski CAC -2,33%; engleski FTSE -1,55%.
O tome da globalna ekonomska kriza možda nije prošla ni sredinu mučnog puta, svedoče i podaci o ekonomskoj situaciji u Francuskoj. Taman kada je nemački Bundestag, nevoljno ali pod pritiskom, dao saglasnost za novo povećanje pomoći Grčkoj, Francuzi su otkrili da je njihov javni dug porastao za dodatnih 46,4 milijarde evra u drugom kvartalu 2011, čime je ukupan dug na kraju juna dostigao, svega, 1.692,7 milijardi evra, što iznosi 86,2% bruto društvenog proizvoda, novostvorene vrednosti za godinu dana u Petoj republici. Kako je evropska kasa zajednička, Sarkozijeva administracija se ne uzbuđuje previše (bar ne javno) i radosno planira da se u 2012 godini, emitovanjem srednjoročnih i dugoročnih evro-obveznica, zaduži za šarmantnih 179 milijardi evra. Direktor francuskog trezora Filip Mils je, razume se, objasnio da to nije rezultat lošeg rukovođenja, već izraz predostrožnosti baziran na projekcijama nepovoljnijim od postojećeg stanja u privredi.
O promeni globalnih ekonomskih odnosa, valjda rukovođen nekim rasističko-šovinističkim ispadima predsednika Sarkozija, seirio je i Ali Babakan, zamenik premijera ekonomski dobrostojeće Turske, koji je (veseleći predsedničku kandidatkinju Segolen Roajal) podsetio na staru istočnjačku mudrost da se “stare greške ne mogu ispraviti novim greškama”, već da se evropska monetarna konstrukcija mora popraviti jačanjem grčkog stuba. O portugalskom, italijanskom, španskom i francuskom stubu Ali Babakan nije rekao ni reči, verovatno iz pristojnosti.


del.icio.us
Digg
Facebook
